Priprema istarskih jela još od davnina je proces u koji se ulagalo mnogo truda, ljubavi i mašte kako bi se jelo sačinjeno od jednostavnih sastojaka učinilo što posebnijim i privlačnijim. Priroda je osnova i polazište na kojem se temelji istarska pučka kuhinja, koja je već od samih početaka isprepletena s franačkim, njemačkim, romanskim i ponajviše venecijanskim utjecajima. Poseban je odnos istre s venecijanskom kulinarskom tradicijom, od koje preuzela niz novih začina, ali i razmjenjivala iskustva o pripremi zuppe (guste juhe), rižota i buzare te pečenih rakova, brodeta od grmalja, ili od priljepaka. No neovisno o utjecajima, sva istarska jela imaju svoj autentičan pečat.
Maneštra, najpoznatije istarsko jelo, duboko je ukorijenjeno u njenu kulinarsku tradiciju. Danas specijalitet, maneštra je nekada bila jedini obrok istarskog težaka. Osnovu svake istarske maneštre čine kuhani krumpir i grah kojima se dodaju suho meso i sezonsko povrće.
Nadaleko su poznate i istarske tjestenine. Najpoznatije su lazanje, odnosno široki rezanci koji se jedu u juhama, maneštrama i s tartufima. Značajnu ulogu imaju i ravioli, a sve su popularniji i makaruni, žbirići ili pljukanci, ali i najpoznatija istarska tjestenina - fuži.
Jedna od zaštitnih znakova istarske kuhinje su i fritaje. Baziraju se na domaćim jajima, uz dodatak pancete, pršuta, kobasice, gljiva, šparoga te raznih drugih namirnica koje ovise kako o kulinarskoj mašti tako i o sezonskoj ponudi.
Šparoge su, kao iznimno zdrave biljke posebno popularno jelo, neovisno priprema li ih se u fritajama ili na niz drugih načina, kao što su sipe sa šparogama, pasticcio ili canelloni sa šparogama, pašteta od šparoga, ili rižoto.
Tartuf je svakako jedno od najposebnijih poslastica istarske kuhinje. Iznimno je rijedak pa zbog toga i skupocjen, a vrsta istarskog bijelog tartufa najcjenjenija je na svijetu. Jeli su ga još i stari Rimljani, a danas ga je moguće pronaći samo uz pomoć posebno dresiranih pasa. Ovaj najčuveniji afrodizijak omiljeno je jelo svih koji su ga jednom kušali.
Istarski pršut, zauzeo je prestižno mjesto među sladokuscima zahvaljujući strogom poštivanju tradicijskih pravila proizvodnje. Odlikuje ga prepoznatljiva aroma, a ubraja se među najzdravije proizvode ove vrste na Mediteranu.
Iako valja kušati sve istarske specijalitete, ljeti najbolje prijaju ribe i plodovi mora. Pored proslavljenih škarpina, orada, brancina, kovača, jastoga, hlapova, škampi i rakovica, posebno je cijenjena i srdela. Ova iznimno ukusna riba sprema se na niz različitih načina, a zbog visokog postotka omega 3 masnih kiselina liječnici preporučaju njenu konzumaciju barem dva puta tjedno.
U istarskoj kuhinji dosta su zastupljeni i plodovi mora, gdje nalazimo niz novih recepata baziranih na tradiciji kuhinje istarskih ribara. Škamp se pripravlja na brojne načine: kuhan, pečen, na buzaru, omotan pršutom, naboden na ražnjić, pohan, mariniran, a u posljednje vrijeme najpopularniji je sirov – začinjen samo s dvije-tri kapi maslinova ulja.
Meso jakovske kapice vrlo je ukusno i jede se kuhano, pečeno, gratinirano, ali i prijesno. Naročito je ukusan njezin veliki mišić koji je vrlo cijenjen u gastronomiji.
Posebno popularne su i kamenice koje su zbog svog izdašnog i hranjivog mesa cijenili još stari Rimljani. Pripremaju se na niz različitih načina, a često se jedu i sirove. Posebno su ukusne u zimskim mjesecima, a poznate su i po svojim afrodizijačkim svojstvima.
Nezaobilazan dodatak svim spomenutim jelima je maslinovo ulje – simbol Mediterana i mediteranskog gastronomskog užitka. Nazivaju ga božanskim plodom i eliksirom života, a svi koji su kušali istarsko maslinovo ulje, slažu se da mu nema ravnog.
